Ne smatrajući blogiranje poslom (jer neobvezno je), tek meni i još ponekome, korisnom mojom aktivnošću, pišem kad hoću, mogu, želim, kad imam što, a imam skoro svaki dan. Tako je i ovih prvih minuta Uskrsa 2016e. Stoga svim čitateljima bloga želim čestit i blagoslovljen Uskrs i prigodnom fotografijom a i od srca.

I prigoda je, a i vrijeme je, jer planirah još 14.03. postirati crkvicu sv. Stjepana na Sustipanu. U Splitu - to više ni ne pominjem jer se podrazumijeva. Ali ipak moram i napomenuti zbog onih koju slučajnu nalete na stranice Bloga, koji ga ne čitaju u kontinuitetu pa i ne znaju o čemu se radi. Dakle, na svoj način, kompilirajući poznate povijesne podatke, svojom rječju opisujući svoj doživljaj te svojom fotografijom i onom za koju mislim da je neizostavna a pronašao sam je na internetu, predstavljam vam, danas,

SAMOSTAN SVETOG STJEPANA PRVOMUČENIKA

Samostan sv. Stjepana nalazi se na poluotoku Sustipanu. Iz natpisa na arhitravu ulaznih vrata vidi se da je crkva podignuta 1814. godine . 

U samostanu je ugrađeno  nekoliko srednjovjekovnih skulptura i nekoliko ulomaka iz nekadašnje opatije koja se nalazila na tom mjestu. Iznad vrata crkve uzidana je skulptura sv. Stjepana Prvomučenika iz 1355. god., dar dalmatinskog ( duvanjskog) biskupa Stjepana.

Samostan sv. Stjepana Prvomučenika (poznatiji kao samostan sv. Stjepana "pod borovima") spominje se prvi put u izvorima oko 1020. godine, no iz isprave se iščitava da je samostan postojao i u ranijim vremenima. Ugledni Splićani su često darivali samostan i povlačili se u njega iz svjetovnog života.

Godine 1069. darovao je hrvatski kralj Petar Krešimir IV († 1074.), na zamolbu splitskog nadbiskupa Lovre († 1099.) i opata Gisilberta, samostanu sv. Stjepana mjesto za mlin blizu crkve sv. Petra na solinskom teritoriju.

Hrvatski vojvoda (dux) Stjepan  († 1090./91.), nećak hrvatskog kralja Petra Krešimira IV., odrekao se prava na hrvatsko prijestolje u korist bana Zvonimira († 1089.) i povukao se 1078.   godine u samostan sv. Stjepana na Sustipanu. Nakon smrti kralja Zvonimira, Stjepan je ipak stupio na hrvatsko prijestolje i tada je darovao samostanu kraljevski teritorij u Raduni.

Plitki  reljef iz XII st. uzidan je ispod zvonika , a na lijevom pročelju reljefni lik biskupa, vjerojatno sv. Dujma  iz XIII st.

Na desnoj strani nalazi se konzolna skulptura lava s ljudskom glavom u pandžama, te mali reljef s čovječjim likom.

Od XIV stoljeća samostan je povremeno davan na uživanje (komendu) pojedinim klericima. Godine 1445. dao je papa opatiju splitskom nadbiskupu Lovri koji je popravio samostan i samostansku kuću uz crkvu sv. Mihovila na splitskoj obali. Međutim, u to vrijeme u samostan u nije više bilo redovnika i otada je samostan služio kao komenda. Ti komendatori imali su ponekad i naslov opata sv. Stjepana. Zadnji je bio neki svećenik Bonerio koji je umro 1700. godine i tada je cjelokupnu imovinu samostana preuzelo novo nadbiskupsko sjemenište.

Godine 1832. ustupilo je sjemenište samostan i poluotočić splitskoj općini, koja je samostan i crkvu porušila i izgradila gradsko groblje.

Najstariji je ranoromanički reljef  „Maiestas Domini“, Krist na prijestolju s dva anđela, iz druge polovice XI ili početka XII st. koji je uzidan poviše ulaza u staro groblje. Unutrašnjost crkve krasi poliptih s likom Bogorodice i svecima, istaknut rad dalmatinske slikarske škole XV st., te šest kapitela za koje se pretpostavlja da izvorno potječu iz Dioklecijanove palače.

U neposrednoj blizini crkve, bolje reći u Njenu okruženju mnošto je, naizgled, razbacanih artefakata pronađenih tijekom iskapanja odnosno otkrića temelja.

 

 

 

 

 

 

desna strana sarkofaga

lijeva strana sarkofaga

sarkofag bez natpisa